Osnovna škola Ivana Kukuljevića Sakcinskog Ivanec

Povijest učeničke zadruge Ivančica

Temeljem osam školskih spomenica koje se čuvaju u OŠ I. K. Sakcinskog u Ivancu Sekcija Tragom ivanečke baštine istražila je povijest učeničke zadruge Ivančica. Rezultate istraživanja predstavila je na XXII. smotri učeničkih zadruga Republike Hrvatske koja se održala u Podgori, u listopadu 2010. godine.

Dokazan je kontinuitet u djelovanju učeničke zadruge od kraja 19. stoljeća pa sve do suvremenosti. Kontinuitet postoji od prvobitne institucije školskih vrtova (u Ivancu, Kuljevčici, kasnije u Prigorcu i Salinovcu) koja predstavlja početak svake učeničke zadruge, preko osnivanja učeničkih zadruga druge polovice 50-ih godina (Salinovec, Kuljevčica), odnosno početka 60-ih godina (Ivanec) u sklopu nove škole nakon Drugog svjetskog rata. Aktivnosti učeničke zadruge ponovno su bile pojačane od sredine 80-ih godina te u suvremenim uvjetima stvaranja hrvatske države.

U povijesnom razvoju učeničke zadruge jasno su definirane tri razvojne etape. Prva je etapa vezana uz postojanje institucije školskih vrtova koji se mogu smatrati početkom djelovanja svake današnje učeničke zadruge. Uvodni dio školske spomenice dječačke škole u Ivancu navodi 1870. godinu kao točnu godinu postojanja školskog vrta u ivanečkoj osnovnoj školi. Budući je školski vrt bio prvotno na lošem zemljištu, ivanečka ga je općina zamijenila boljim tako što je od kućne zadruge Čiček kupila novo zemljište za vrt i voćnjak uza samu školu po cijeni od 150 forinti. Brigu općine općenito za školske prilike u Ivancu toga vremena potvrđuje i činjenica da je za djevojačku školu, osnovanu 1867. godine, ona osigurala zemljište, vrt i šljivik kupivši ga od vlastelina Kukuljevića i Fallera, dok je kasnije, 1880. godine, na dvorištu škole uredila za učenice IV. razreda „pokusni školski vrt“. Školski je vrt krajem 19. stoljeća bio u dobrom stanju, a raspolagao je sa preko 800 oplemenjenih i 300 neoplemenjenih voćaka čime potvrđuje svoju proizvodno – gospodarsku i općenastavnu funkciju. Tijekom međuratnog razdoblja u OŠ Ivanec kontinuirano je postojao i školski vrt. Potvrđuju to podatci iz spomenice Narodne muške osnovne škole u Ivancu koja za 20-e godine 20. stoljeća bilježi česte akcije pošumljavanja, sadnju dudova i borova sadnicama iz školskog vrta. U opisu završnih ratnih operacija u Ivancu (svibanj 1945.) spomenica spominje i školski vrt koji je čitavo ratno vrijeme postojao i dalje, no njemu se tijekom rata nije posvećivala prevelika pozornost budući da novi upravitelj ivanečke škole nakon Drugog svjetskog rata ističe kako je školski vrt dječačke škole bio djelomično, a djevojačke škole u potpunosti neograđen što ukazuje na određenu nebrigu naspram školskog vrta tijekom prethodnog razdoblja. Krajem 40-ih godina 20. stoljeća posebno se u aktivnostima oko uređivanja školskog vrta brinula organizacija pionira koja je uslijed promijenjenih društvenih okolnosti bila osnovana u školi. Za razdoblje kraja 40-ih i tijekom 50-tih godina 20. stoljeća postojanje školskog vrta u ivanečkoj školi potvrđuju i snimljene fotografije koje se nalaze u arhivu škole.

Druga je etapa nastupila nakon Drugog svjetskog rata, točnije nakon 1955. godine i donošenja Nacrta nastavnog plana i programa za četverogodišnje i šestogodišnje škole po kojem su u školsku strukturu po prvi puta bile uvedene slobodne aktivnosti u sklopu kojih su djelovale i učeničke zadruge. Škola u Salinovcu takvu je učeničku zadrugu dobila 1956. godine, škola u Kuljevčici 15. siječnja 1958., a matična škola u Ivancu školske godine 1961./1962. Kontrolna knjiga u zapisniku od 9. ožujka 1962. također navodi kako je osnovana školska zadruga te da je bila orijentirana na vrtlarsku sekciju i pčelinjak. I zadruge u Kuljevčici i Prigorcu bile su orijentirane na poljoprivredne proizvode. Sljedeće, 1962./1963., navodi se brojka od 19 zadrugara u Ivancu i 47 zadrugara u Kuljevčici i Prigorcu, dok je broj zadrugara 1963./1964. porastao na njih 90.  Na školi je školske godine 1965./1966. otpočela radom i čipkarska grupa osnovana u zajednici s poduzećem „Zagorjeplet“ iz Lepoglave. Grupa je imala 30 polaznica koje su učile tehniku izrade lepoglavske čipke. Početkom 80-ih godina posebno su bile aktivne Grupe ručnog rada u Ivancu i Prigorcu koje su sudjelovale i na Međunarodnoj izložbi ručnih radova i kolekcionarstva u Bačkoj Topoli te su osvojile srebrne medalje i diplome (1981./1982.). Učenička zadruga (uz Grupu ručnog rada) ponovno se u spomenici navodi školske godine 1985./1986., a posebno je radila na estetskom uređenju škole i isticala se izložbama u školi i u mjestu. Aktivnost je nastavljena i sljedećih godina te se u spomenici navodi kako je zadruga 1986./1987. imala dvije prodajne izložbe na kojima se predstavila sa svojim kvalitetnim proizvodima što je ponovila i 1987./1988. kada su se u radu zadruge istakli Štefica Šprem, Marija Ivanek, Zdenka Krnic, Ivanka Pintarić, Boris Mati i Stjepan Poje. Školske godine 1988./1989. učenička zadruga u Ivancu imala je 67 članova uključenih u grupe keramičara, oslikavanja stakla, vezilje i rad s kamenom. Zadruga je iste godine organizirala veoma uspjele prodajne izložbe povodom 8. ožujka (Međunarodni dan žena) i održavanja priredbe „Ivančani – Ivančanima“. Te je godine voditeljica zadruge bila učiteljica Štefica Šprem, a voditelji grupa bili su Marija Ivanek, Ivan Kuveždić i Vjekoslav Poje.

Treća je razvojna etapa nastupila stvaranjem samostalne hrvatske države 1990. godine obnovom učeničkih zadruga u suvremenim uvjetima što se potvrdilo i na primjeru obnavljanja učeničkog zadrugarstva u ivanečkoj školi, posebno u smislu njegovanja kulturne i tradicijske  baštine ivanečkog kraja. U suvremenim uvjetima usporedno postoje školski vrtovi i učeničke zadruge, iako su školski vrtovi na ivanečkom školskom području prestali postojati tijekom 80-ih godina 20. stoljeća. Ljetopis OŠ I. K. Sakcinskog u Ivancu školske godine 1992./1993. ponovno navodi postojanje Grupe ručnog rada i Grupe za izradu lepoglavske čipke koju je započela voditi učiteljica Magdalena Pleško (vodi je i danas). Čipkarska se grupa navodi i sljedećih godina, a školske godine 1997./1998. ljetopis navodi prvo sudjelovanje Čipkarske grupe pod voditeljstvom Magdalene Pleško i Grupe ručnog rada pod voditeljstvom Božene Carević, na državnoj smotri učeničkog zadrugarstva kojem je prethodilo prvo mjesto na županijskom natjecanju što je značilo obnovu učeničkog zadrugarstva u OŠ Ivanec. Učenička je zadruga pod voditeljstvom Božene Carević bilježila značajnu aktivnost u smislu sudjelovanja na natjecanjima, smotrama, izložbama i radionicama. Od školske godine 2008./2009. voditeljstvo učeničke zadruge preuzima Irena Prekrit, a od školske godine 2011./2012. Melita Brodar.

 Napisala:

Suzana Jagić, voditeljica istraživačke sekcije Tragom ivanečke baštine

Slike:

1. Školski list, Državna djevojačka osnovna škola, Skica školske zgrade,

dvorišta, vrta i voćnjaka, Ivanec, 20. travanj 1929.

2. Školski vrt Stare škole, Ivanec, kraj 40-ih godina 20. stoljeća