Osnovna škola Ivana Kukuljevića Sakcinskog Ivanec

Opereta je nastala 1924. godine, jedna je od najizvođenijih predstava u ovome zagrebačkom kazalištu. Djelo stilski sadrži elemente mađarskog folklora, bečke operete i američkih novih plesova s početka 20. stoljeća.Predstava je ispunila očekivanja većine učenika pa su tako u svom prvom susretu s ovakvim glazbeno-scenskim djelom mogli uživati u sviranju orkestra, pjevanju zbora, i nadasve, pjevačkom umijeću pjevača koji su ujedno i glumci. Mjestimično je bilo i govora, a kroz radnju je vodio pripovjedač. Sama radnja nije prezahtjevna, puna je veselih obrata, pomalo romantična, komična i zabavna, a tema ljubavna. Poanta je da ljubav uvijek pronađe svoje putove i spaja nespojivo!

Svi su složni u tome koliko smo osiromašeni rijetkim odlascima na ovakvu vrstu kulturnog uzdizanja pa je ovaj odlazak vrijedan, častan izuzetak.

Evo i nekoliko dojmova naših učenika.

Orkestar je bio savršen i usklađen, a dirigent pribran i pun samopouzdanja, bez treme i straha. Glazba je pratila pjevače/glumce i doživljaj je bio odličan. Na kraju nam je glavna pjevačica, koja je u jednom trenutka pjevala na balkonu, blizu nas, svima poslala zračni poljubac, a mi smo sve izvođače nagradili srdačnim pljeskom.

(Mea Morena, 8.a)

Orkestar je bio sjajan, od trube, violine, violončela pa sve do kontrabasa, a ples i geste pjevača u svakom su trenutku bili usklađeni s  njihovim pjevanjem.

(Ivana R., 8.a)

Zabrinulo me koliko je prostora zauzeo orkestar i zbor. Očekivao sam više plesa, rekvizita  i glumaca, ali me ugodno iznenadila priča koju su izvođači otpjevali i odglumili. U nekim je trenutcima orkestar bio preglasan pa se  slabije čuo  glas pjevača. Najviše mi se svidio lik grofa Tassila, koji je bio i  najuvjerljiviji, zbog lijepog pjevanja, usklađenog s karakterom.

(Luka G., 8.b)

Volim instrumente i glazbu pa mi se orkestar svidio više od glume i plesa. Nisam ni razumjela sve riječi zbog visokih tonova u pjevanju. Neke su pjesme bile zanimljive i šaljive. Najviše nam se svidjela pjesma Hajdmo u Varaždin.

(Eni, 8.a)

Opereta je bila zanimljiva, humoristična i poučna. Simpatičan mi je bio lik Koloman Župan zbog toga što je bio zvrkast i šaljiv, a imao je i plesnu točku. Svidjela mi se i rasvjeta koja se mijenjala u skladu s raspoloženjem u radnji. Posebno je bilo dojmljivo pjevanje glavnoga lika - grofice Marice (Sandre Bagarić) te neočekivane promjene u radnji.

(Anja, 8.b)