Osnovna škola Ivana Kukuljevića Sakcinskog Ivanec

Mladi pjesnici PŠ Tina Ujevića Salinovec tradicionalno svake godine sudjeluju u raznim literarnim natječajima njegujući kajkavski izričaj i svoj materinski govor. Govoriti i pisati jezikom svojih baka i djedova veliko je bogatstvo i važnije je od poznavanja svih jezika svijeta jer on je dio nas, našeg identiteta i kulture. Po njemu smo kajkavci, po njemu smo Zagorci, po njemu smo ljudi dobre volje, po njemu smo Salinovčani, po njemu smo „Skrajščuni“ i ne smijemo dopustiti da se to zaboravi.

 Ove školske godine pjesme naših mladih pjesnika odzvanjale su zagorskim brjegovima, ali i slavonskim ravnicama. Pjesme su prema procjenama stručnih povjerenstava pronašle ponovno mjesto u zbornicima; Zbor malih pjesnika u Zlataru,  Kaj  u riječi, pjesmi, slici Krapina, „Mali kaj v Zelini. Posebno smo ponosni na 2. nagradu koju je Gabriela Miklošić osvojila na literarnom natječaju Male vinkovačke jeseni pjesmom Senja muoj Ivonjec. Svoje radove poslali smo na još nekoliko literarnih natječaja i nadamo se lijepom uspjehu. U nastvaku pročitajte Gabrielinu pjesmu i uživajte u našem najdražem kaju.

Senja muoj Ivonjec

Črna se kmica polefke

Z brega nad muoj grad spustila,

Mesec se zdigel i svetlem ga obasjal,

V zlatne senje ga pozval.

Senja muoj Ivonjec

Senja muoj Ivonjec liepe senje,

Kak Pavica popievkice piše

Da  Jožek kletičke i stare hižice riše,

A  stari  Rajter sklada se tiše i tiše.

Senja muoj Ivonjec i starega Kukuljevića,

Zbegecani nasred svega grada stoji,

Hrvackom jeziku sudbinu kroji

I  lieta teška pomujne broji.

Senja muoj Ivonjec rudare stare, zamusane,

I zmočene i trudne roke njihove,

Trempetača v pinklecu več nose

Z rudarku sviete, a još niema rose.

I melina senja na Bistrice kak šumi

Svuoj drveni kotač furt vrti

Da kuruzicu zlatnu melje,

Pa nad cielim gradom on dumi.

Senja muoj Ivonjec i viteze

Čuvaju ga spuodi Ivonjščice

Kuo ne bu strahu črne  kmice

Il kakve zločeste coprnice.

I ja senjam svuoj Ivonjec

Na vonjušu mefkem da spim,

A v sercu  zanaviek ga nosim.

I z njim se po svietu furt ponosim.

Gabriela Miklošić, 7.r.

Male vinkovačke jeseni 2021., 2. nagrada