Osnovna škola Ivana Kukuljevića Sakcinskog Ivanec

Samo lijepa naša domovina mogaše stvoriti ljepotu divnog našeg jezika, divotu naših riječi krasnih kao naši otoci, 'lijepi vrti morem plivajući“….. tako je o našem jeziku pisao Antun Gustav Matoš.

…a zbog njegove važnosti i burne prošlosti, svake se godine, od 11. do 17. ožujka obilježavaju Dani hrvatskoga jezika. Ta kulturna manifestacija utemeljena je odlukom Hrvatskog sabora 1997. godine, na spomen Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika objavljene 17. ožujka 1967., koja predstavlja borbu za hrvatski jezik, njegov samostalni razvitak bez ičije nadređenosti, borba da hrvatski narod svoj jezik naziva vlastitim imenom. Od ove godine osim Dana materinskog jezika, posebno se obilježava i Dan glagoljice koju smatramo prvim hrvatskim pismom.

Manifestacijom Dani hrvatskoga jezika želi se istaknuti važnost očuvanja materinskoga jezika, svih njegovih narječja i dijalekata te upoznati javnost s bogatom hrvatskom jezičnom baštinom i sjajnom jezičnom poviješću.

U Područnoj školi Tina Ujevića u Salinovcu svake godine obilježavamo Dane hrvatskog jezika različitim aktivnostima i projektima. Od 22. veljače i Dana materinskog jezika, pa do kraja ožujka učenici su na satima Hrvatskog jezika, Povijesti  i Satima razrednog odjela upoznavali i učili o povijesti hrvatskog jezika, čitali i krasnoslovili pjesme o našem divnom jeziku hrvatskom, pisali vlastite uratke, njegovali materinski govor u svojim radovima, izrađivali replike Bašćanske ploče, nakit u obliku glagoljice, plakate i prezentacije. Sve svoje aktivnosti i radove predstavili su na završnoj priredbi koja se održala u petak, 29. 3. 2019. godine.

Na završnoj priredbi  učenici su oživjeli jedan važan dio  bogate prošlosti našeg jezika. Povezujući povijest i hrvatski jezik učenici su se  vratiti u 19. stoljeće, u vrijeme hrvatskog narodnog preporoda,  u društvo najvažnijih preporoditelja, književnika, političara i umjetnika koji su dali velik doprinos razvoju našeg jezika.

Tako su imali priliku  na završnoj se priredbi družiti s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim i slušati njegov prvi govor na hrvatskom jeziku, uživati u društvu Petra Preradovića i njegovih sljedbenika, pjevati budnice s plemenitom damom Sidonijom Rubido-Erdody. Tijekom priredbe učenici su prezentirali svoje znanje o preporodu i pročitali literarne ostvaraje koji su nastali u Mjesecu hrvatskog jezika.

Priredbu i projekt organizirale su učiteljice Povijesti Sonja Poljak i učiteljica Hrvatskog jezika Valentina Posavec Kovač.

U ostvarenju programa pomogla im je  i Udruga Potkalnički plemenitaši koja se bavi  očuvanjem kulturno-povijesne tradicije potkalničkog kraja i  predstavlja se salonsko-građanskim plesovima iz prve polovice 19. stoljeća. Svojim plesovima i kostimima oduševili su učenike i sve sudionike  programa. Ovim putem im se od srca zahvaljujemo.

Kako bi prikaz hrvatskog narodnog preporoda bio što vjerniji, zahvaljujemo  svima koji su pomogli u organizaciji i posebno u nabavci kostima ; Turističkoj zajednici grada Ivanca i g. Darabošu, HNK-u Varaždin i predstavniku varaždinskih husara, g. R. Mumleku.

Literarni ostvaraji:

Drevni i lijepi jeziče Hrvata

Začet dolaskom Hrvata. Rođen među stijenama Velebita, u plavom krilu Jadranskog mora, među zelenim brežuljcima, sinovima Mure i Save i zlatnim poljima Slavonije. Potekao si s usana naroda svog hrvatskog kao početak borbe za Hrvatsku.

Ti drevni jeziče Hrvata zboriš već stoljećima kroz sve krajeve naše. Obogaćen trojezičnošću i tropismenošću tražio si pravi put. Zapisan na Bašćanskoj ploči pokazao si svoju ljepotu i snagu cijelome svijetu. Svi uspjesi naši i slave s tobom su zvečali. Mnogi su te Izbacivali , gazili i davili te stoljećima. Pljuvali po tebi, ali ti si među nama sanjario, treperio, zvonio, zujao, zvečao, grmio, tutnjio, žuborio. Nisi se nikada predao skrivajući se u našim dušama i srcima, tinjao si i onda kada su te htjeli ugasiti. A sada goriš u srcima svih Hrvata. Za to si se izborio.  Probudio si svoj narod. Grmiš u olujama. Žuboriš u potocima. Letiš nošen vjetrovima. Odjekuješ dalekim poljima. Šapućeš u svojim pjesmama. Miluješ nam obraze i pokazuješ da si slobodan, da si jedinstven, da si naš. Krijesnica si naša u mraku, utjeha u padu i general u svakom ratu!

Vođeni tobom osamostalili smo se, ujedinili svoju snagu i stvorili slobodnu domovinu. Ozakonjen si normama i priznat u svakom milimetru naše zemlje, lijepi i drevni jeziče Hrvata. To si i zaslužio jer gdje god da Hrvat diše – diše uz tebe!

Sara Ribić, 8.r.

Jezik je moj poput proljetnog cvijeta

     Moj jezik, jezik hrvatski, divan je i nježan proljetni cvijet. Davno se iz začahurene sjemenke izdigao  iz teške, suhe i crne zemlje. Svojim riječima, poput cvjetnih latica, tražio je put, izvor vode, koji mu je život dao i ponio ga na daleko putovanje. Na težak životni put.  Svoju slabašnu stabljiku godinama je dizao prema toplom suncu. Mnogi vjetrovi su ga savijali, kiše i tuče su ga tukle, strašne bure su ga vukle, no sanjao je mali cvijet da će jednog dana postati jak i velik, da će nekome pomoći, da će svoj narod spojiti i ujediniti, da će jedinstvenim postati. Vjerno je i strpljivo trpio kišu, munje i gromove, oluje i bure, čekao sunce da ga grije i skromno, polako, ali sigurno penjao se prema nebu, suncu i oblacima, grgoljio i žuborio, sve dok nije svoje šarene, lepršave, meke, čiste, razigrane i predivne latice iznad nas otvorio.

       Danas se mnogi dive njegovoj ljepoti i bogatstvu , ali još uvijek se  prisjećaju  zla i stranaca koji su ga iščupati htjeli iz naše tvrde i crne zemlje Hrvatske. Tvoj narod, jeziče moj krasni, cvijete naš predivni, pazio te i čuvao kroz cijelu našu povijest, za tebe su se borili i mnogi su živote dali kako bi ti svakog dana sve jačim i hrabrijim postajao.

Danas, u očima mojim, ti si naš jedinstveni proljetni cvijet. Svojim riječima širiš toplinu, ljubav, sreću i radost. Mirišeš u domovima našim, krasiš polja, mora,  livade, šume, gore i planine. Na usnama našim svakodnevno rasteš. Uz tebe stoji tvoj ponosni narod i pomaže ti da zauvijek ostaneš u njihovim dušama, mislima, srcima i da na rukama njihovim živiš i dalje. Nikada narod moj neće dopustiti da ostaneš sam, da se izgubiš u crnom polju, da postaneš samo sjena okružena visokom travom, da gaze po tebi, da te vjetrovi slome. Ti si naš cvijet i trebaš nam kao i mi tebi jer što je narod bez jezika svoga, što je narod bez cvijeta predivnog, što je jezik bez naroda? Zato ćemo s ponosom hrliti k tebi, pričati o tebi, učiti o tebi, sanjati, pisati, pjevati i maštati na jeziku naroda svog, jeziku hrvatskom. Jer ti si jezik svih Hrvata, naš dom, san, slava i naša domovina Hrvatska.

Ema Posavec Kovač, 7.r.