Tijekom školske godine 2025./2026. u Osnovnoj školi Ivana Kukuljevića Sakcinskog Ivanec provedene su brojne aktivnosti u sklopu projekta BrAIn, usmjerene na odgovornu, sigurnu i pedagoški promišljenu primjenu umjetne inteligencije u nastavi. Projekt je učenicima omogućio upoznavanje s mogućnostima umjetne inteligencije, ali i s njezinim ograničenjima, rizicima i etičkim izazovima.
Nakon jednogodišnje provedbe aktivnosti može se zaključiti da umjetna inteligencija više nije tema budućnosti, nego dio svakodnevice učenika. Učenici se AI alatima koriste za traženje objašnjenja, postavljanje pitanja, izradu ideja, provjeru razumijevanja i pomoć pri učenju. Upravo zato važno je da škola učenike ne poučava samo koje alate koristiti, nego prije svega kako ih koristiti odgovorno, kritički i sigurno.
Polazište aktivnosti bilo je jednostavno pitanje: kako učiniti učenje vidljivim u vremenu u kojem učenici mogu brzo doći do AI odgovora? Zabrana korištenja umjetne inteligencije sama po sebi nije dovoljna strategija. Mnogo je važnije oblikovati zadatke koji od učenika traže trag razmišljanja, provjeru izvora, usporedbu odgovora i obrazlaganje vlastite odluke.
Tijekom provedbe projekta naglasak je bio na trima ključnim elementima: jasnom ishodu, vidljivom procesu i razgovoru nakon korištenja alata. AI odgovor nije bio kraj zadatka, nego početak provjere. Učenici su učili da dobar odgovor treba analizirati, usporediti s pouzdanim izvorima i tek tada prihvatiti, dopuniti ili odbaciti.
Jedna od aktivnosti bila je AI detektiv, u kojoj su učenici provjeravali može li uvjerljiv AI odgovor biti netočan. Njihov zadatak nije bio vjerovati alatu, nego označiti tvrdnje koje treba provjeriti, usporediti ih s udžbenikom, bilježnicom ili pouzdanim mrežnim izvorom, ispraviti netočnosti i objasniti zašto neku tvrdnju prihvaćaju ili odbacuju. Na taj se način razvijalo kritičko mišljenje i svijest o tome da umjetna inteligencija može pogriješiti.
U aktivnosti Prompt duel učenici su uspoređivali različito oblikovane upite i njihove odgovore. Uočili su da kvaliteta pitanja izravno utječe na kvalitetu odgovora. Jednostavan upit često daje općenit odgovor, dok precizniji upit, prilagođen dobi, temi i cilju učenja, daje korisniji rezultat. Učenici su tako učili da postavljanje dobrog pitanja nije trik, nego važan dio digitalne i informacijske pismenosti.
Posebno važna aktivnost bila je AI kao pomoćnik, ne autor. Učenici su razgovarali o tome kada je korištenje umjetne inteligencije dopušteno i korisno, a kada postaje neprimjereno. AI se može koristiti za ideje, plan rada, pitanja za ponavljanje, jezičnu doradu ili provjeru razumljivosti, ali nije prihvatljivo predati gotov AI tekst kao vlastiti rad bez provjere, promjene i osobnog doprinosa. Učenici su pritom učili zapisivati koji su upit koristili, što su preuzeli, što su promijenili, što su provjerili i što su odbacili.
U sklopu aktivnosti provedena je i evaluacija učeničkih stavova i navika vezanih uz korištenje umjetne inteligencije. Usporedbom početnih iskustava učenika i zaključaka nakon jednogodišnjeg rada uočeno je da učenici postupno razvijaju odgovorniji odnos prema AI alatima. Sve češće prepoznaju potrebu provjere dobivenih odgovora, jasnije razlikuju pomoć od prepisivanja te bolje razumiju da umjetna inteligencija ne zamjenjuje vlastito znanje, trud i odgovornost.
Jedan od važnih zaključaka projekta jest da problem nije uvijek u samoj umjetnoj inteligenciji, nego u zadacima koji ne traže dovoljno razmišljanja. Ako je zadatak oblikovan tako da učenik može samo preuzeti gotov odgovor, tada AI lako postaje prečac. No ako zadatak traži usporedbu, provjeru, argumentiranje, izvor i osobni zaključak, tada umjetna inteligencija može postati poticaj za dublje učenje.
Ova iskustva mogu biti korisna i drugim učiteljima koji žele u nastavu uključiti umjetnu inteligenciju, ali nisu sigurni odakle krenuti. Projekt BrAIn pokazao je da za početak nisu potrebni složeni alati ni veliki tehnički zahvati, nego dobro osmišljeni zadaci koji od učenika traže razmišljanje, provjeru i objašnjenje. Aktivnosti poput provjere AI odgovora, usporedbe različitih upita i kratke refleksije o korištenju alata mogu se jednostavno prilagoditi različitim predmetima i dobnim skupinama učenika.
Učiteljima se kao posebno korisnim pokazao pristup u kojem se umjetna inteligencija ne uvodi kao zamjena za učenje, nego kao povod za razgovor o vjerodostojnosti informacija, odgovornosti, autorstvu i sigurnosti. Takav pristup omogućuje da učenici razvijaju digitalnu pismenost, ali i da nastavnik zadrži jasnu pedagošku ulogu: AI može predložiti, ali nastavnik usmjerava, prilagođava i odlučuje.
Projekt BrAIn pokazao je i da umjetna inteligencija može biti korisna podrška nastavniku. Može pomoći u osmišljavanju zadataka, pripremi primjera, diferencijaciji aktivnosti i jasnijem oblikovanju uputa. Ipak, pedagoška odluka ostaje na nastavniku. AI može predložiti, ali nastavnik odlučuje, prilagođava i odgovara za nastavni proces.
Nakon jednogodišnje provedbe aktivnosti jasno je da umjetnu inteligenciju u nastavi treba koristiti promišljeno, uz jasna pravila i naglasak na sigurnost, zaštitu podataka, transparentnost i ljudski nadzor. Poseban oprez potreban je kod unosa osobnih podataka učenika, automatskog ocjenjivanja i korištenja AI detektora kao jedinog dokaza. Učenike je potrebno učiti ne samo kako koristiti alate, nego i kada ih ne koristiti.
Zaključno, projekt BrAIn pridonio je razvoju digitalne pismenosti, kritičkog mišljenja i odgovornog korištenja umjetne inteligencije kod učenika. Najveća vrijednost projekta nije bila u samom korištenju alata, nego u promjeni načina razmišljanja. Učenici su učili bolje pitati, provjeravati, uspoređivati i obrazlagati svoje odluke.
Umjetna inteligencija u nastavi ima smisla onda kada učenika potiče na mišljenje, a ne kada ga oslobađa od mišljenja. Upravo zato iskustva iz projekta BrAIn mogu poslužiti kao poticaj i drugim učiteljima da umjetnu inteligenciju u nastavi koriste postupno, sigurno i pedagoški smisleno — ne kao prečac do gotovih odgovora, nego kao alat za razvijanje boljih pitanja, provjere i kritičkog mišljenja.
Renata Papec
