| 2015-05-05 09:22:11 Terenska nastava - Đakovo i Vukovar Učenici VIII. abcds razreda bili su 30. travnja 2015. na izvanučioničkoj terenskoj nastavi u Đakovu i Vukovaru. U prilogu donosimo putopis Rebeke Škoda.U četvrtak rano ujutro skupili smo se na okretištu škole odakle je započelo zanimljivo putovanje ivanečkih osmaša. Iako smo još bili umorni, prilična buka vladala je u autobusu. Radovali smo se što ćemo putovati Lijepom Našom i upoznati ravničarsku Slavoniju, tj. istočnu Hrvatsku koja graniči s Mađarskom, BIH i Srbijom. No, na tu terensku nastavu vodio nas je jedan strašan razlog iz prošlosti. Rat. Pošli smo onamo kako bismo bili svjedoci svih rana i ruševina tog grada, kako ne bi pao u more zaborava. Nakon što smo izašli iz našeg Ivanca vozili smo se do Varaždina koji je poznat kao grad baroka. Put nas je dalje vodio do mnogobrojnih sela i do „centra svijeta“, kako to ljudi vole reći, velikog katoličkog svetišta Ludbrega. Vozeći se Podravskom magistralom, prošli smo još nekim većim gradovima tog područja. Vidjeli smo Koprivnicu koja je poznata po tvornici Podravka, a ime je dobila po istoimenoj rječici koja njome protječe. Zatim Đurđevac, Pitomaču, Viroviticu, Suhopolje, Slatinu, Našice, a nakon njih stigosmo u naše prvo odredište - Đakovo. Ono je poznato po tri stvari. Po svojoj veličanstvenoj Katedrali, Ergeli lipicanaca i Đakovačkim vezovima. Prvo smo razgledali Katedralu. To je veliko zdanje sagrađeno od 7 milijuna opeka, ima dva velika tornja, ukrašena je mnogobrojnim vrijednim slikama i freskama. Katedralu je dao sagraditi biskup Josip Juraj Strossmayer koji je u njoj i pokopan. Zatim smo krenuli prema Ergeli. Tamo smo mnogo naučili o konjima lipicancima te ih promatrali uz sveopće divljenje. Iako je Hrvatska mala zemlja, u njoj se nalazi 14% lipicanaca u svijetu na što smo zasigurno ponosni. Prošavši kroz Vinkovce, stigosmo u Vukovar. Da bismo shvatili kako je grad funkcionirao za vrijeme rata i njegove opsade, prvo smo posjetili bolnicu. Ona je za vrijeme rata pretrpjela mnogobrojne štete, no još se i danas nalazi na istom mjestu. U njoj smo pogledali dio filma koji govori o Vukovaru za vrijeme rata te vidjeli sobe u kojima su se nalazili najteže ozlijeđeni. Također smo vidjeli i mjesto na kojem je pala bomba „krmača“. Slušajući vodiča koji nas je vodio tim događajima, u mnogima se javljao bijes, tuga i brojne druge emocije. Pogledavši bolnicu, krenuli smo prema spomeniku žrtava Domovinskog rata koji se nalazi na ušću Vuke u Dunav. Nakon kraćeg odmora, krenuli smo na Ovčaru. Mjesto puno tuge i boli. Ono me se najviše dojmilo. Stajali smo u hangaru gdje su bili pogubljeni mnogi ljudi kako bi danas naša zemlja bila slobodna. Svaka stvar u njemu nosi neku simboliku i spomen na njihovu žrtvu. Oko masovne grobnice, koja je malo udaljena od hangara, spomenik je ubijenima u počast. Naše sljedeće odredište bilo je Memorijalno groblje. Ostavlja dubok dojam i strahopoštovanje prema svim žrtvama. Podijeljeno je na četiri polja koja imaju svoje značenje. U samom središtu nalazi se križ okrenut prema svim dijelovima svijeta, a u središtu gori vječni plamen. Na putu prema kući stali smo kod vodotornja na kojem se uz velik ponos zauvijek vijori hrvatska zastava. Razgledali smo i tenk koji je spomenik „groblju tenkova“ i svim braniteljima Trpinjske ceste. Prošli smo pored Osijeka, jednog od makroregionalnih centara Hrvatske. Umorni i puni dojmova nakon poduže vožnje stigosmo u Ivanec. Shvatili smo što to znači rat. Borba, opsada, žrtve, branitelji. Samo da se nikad, ali baš nikad ne zaboravi… Rebeka Škoda, VIII. a
|
| Osnovna škola Ivana Kukuljevića Sakcinskog Ivanec |