2021-10-05 06:20:00

Najdraži naš kaj

„…De se Ivonjščica nebu smieje

A sonce Salinovec grieje

Tom je najlepši kraj,

Tom se čuje najslajši kaj!“

Vito Pofuk, 6. s

Mladi pjesnici PŠ Tina Ujevića Salinovec tradicionalno svake godine sudjeluju u raznim literarnim natječajima njegujući kajkavski izričaj i svoj materinski govor. Govoriti i pisati jezikom svojih baka i djedova veliko je bogatstvo i važnije je od poznavanja svih jezika svijeta jer on je dio nas, našeg identiteta i kulture. Po njemu smo kajkavci, po njemu smo Zagorci, po njemu smo ljudi dobre volje, po njemu smo Salinovčani, po njemu smo „Skrajščuni“ i ne smijemo dopustiti da se to zaboravi.  Ove školske godine pjesme naših mladih pjesnika odzvanjale su zagorskim brjegovima, ali i slavonskim ravnicama. Pjesme su prema procjenama stručnih povjerenstava pronašle ponovno mjesto u zbornicima; Zbor malih pjesnika u Zlataru,  Kaj  u riječi, pjesmi, slici Krapina, „Mali kaj v Zelini. Posebno smo ponosni na 2. nagradu koju je Gabriela Miklošić osvojila na literarnom natječaju Male vinkovačke jeseni pjesmom Senja muoj Ivonjec. Svoje radove poslali smo na još nekoliko literarnih natječaja i nadamo se lijepom uspjehu. U nastvaku pročitajte Gabrielinu pjesmu i uživajte u našem najdražem kaju.   Senja muoj Ivonjec   Črna se kmica polefke Z brega nad muoj grad spustila, Mesec se zdigel i svetlem ga obasjal, V zlatne senje ga pozval. Senja muoj Ivonjec   Senja muoj Ivonjec liepe senje, Kak Pavica popievkice piše Da  Jožek kletičke i stare hižice riše, A  stari  Rajter sklada se tiše i tiše.   Senja muoj Ivonjec i starega Kukuljevića, Zbegecani nasred svega grada stoji, Hrvackom jeziku sudbinu kroji I  lieta teška pomujne broji.   Senja muoj Ivonjec rudare stare, zamusane, I zmočene i trudne roke njihove, Trempetača v pinklecu več nose Z rudarku sviete, a još niema rose.     I melina senja na Bistrice kak šumi Svuoj drveni kotač furt vrti Da kuruzicu zlatnu melje, Pa nad cielim gradom on dumi.   Senja muoj Ivonjec i viteze Čuvaju ga spuodi Ivonjščice Kuo ne bu strahu črne  kmice Il kakve zločeste coprnice.     I ja senjam svuoj Ivonjec Na vonjušu mefkem da spim, A v sercu  zanaviek ga nosim. I z njim se po svietu furt ponosim.   Gabriela Miklošić, 7.r. Male vinkovačke jeseni 2021., 2. nagrada

 

   

Osnovna škola Ivana Kukuljevića Sakcinskog Ivanec